četvrtak, 03.12.2009.
Nema signala u 21 stoljecu...
Evo ukratko o cemu se radi.Kako se nazalost moramo ponovo seliti, ovih dana rjesavamo stvari kao sto su
djeci skola,doktori, i ostale bitne stvari, a izmedju ostalog Max tv, i internet.
Selimo se u jedno mjesto par kilometara udaljeno od Sl.Broda, i u zelji da rijesimo prikljucak prije nego dodjemo mi zovemo vec sada. Zvali smo par puta, i svaki puta smo culi neku drugu verziju.Prva osoba nam je rekla da moramo
prvo prebaciti telefon na mamu, jer se vodi na imenu od pok. mi tate, i da nam tek onda moze reci da li je signal dobar.Druga osoba nam je rekla da signal nije dobar, odnosno da bi morali napraviri zamolbu da nam razdvoje broj, jer smo dvojnici sa jos nekim, da onda mozda postoji sansa. Treca osoba nam je rekla da je centrala opterecena, i
da nema mogucnosti da dobijemo Max tv, i internet sve dok se ne rijesi pitanje prosirenja centrale.Onda nam je jedna od tih osoba rekla da mozemo sadasnji broj koji imamo ovdje, jer imamo Max tv i internet, prenijeti u SL. Brod,i da cemo onda moci i dalje koristiti svoje usluge, uz nadoplatu od 200 kn za prebacivanje linije.Pa nam je druga od tih osoba rekla da ne mozemo svoju liniju prebaciti svoju liniju koju imamo ovdje,jer cemo i dalje imati pretrpanu liniju, pa necemo moci dobiti signal.Da bude stvar interesantnija, i moja snaja je zvala da vidi zbog njih kakve su mogucnosti da i oni sebi uvedu Max tv, pa su i njoj isto tako prezentirali par verzija, sto bi znacilo da bi svako od njih koji rade na centrali imaju neka svoja pravila koja tumace po nekom svom vidjenju!
Pitam se u cijem je interesu da sve zainteresirane osobe ne mogu koristiti gore navedene usluge, a znam da ih je bilo dosta zainteresiranih, jer je to mjesto u kojem sam rodjena, malo lijepo mjesto Vranovci, tik do Sl.Broda.
Pisana je cak i peticija, koja je mozda zavrsila negdje u necijem kosu, a mi smo mozda osudjeni na cekanje 22 stoljeca, mozda civilizacija navrati do tada i kod nas....
- 07:43 -
ponedjeljak, 28.09.2009.
Prolazi ljeto...
Dugo nisam pisala, pet mjeseci je protutnjalo.Ljeto je proslo, djeca se iskupala, i sada je ponovo
pocela skola i obaveze...Mog drugasa jos uvijek vodim u sklolu, jer me je strah da ide sama preko
dvije ceste, a ja joj govorim da je za mene u dusi prvas, jer je krenula godinu ranije!
Mladja je krenula u predskolu, samo popodne, na dva i po sata.Kad ju pitam da li sto uce, bar u
igri, ona veli samo se igraju.Ne znam da li ce tako i ostati, malo mi je neobicno, jer mi je starija
ucila puno toga u NY.Ne kazem da trebaju nauciti slova, ali onako u igri im pribliziti abecedu,
kako ja znam reci "neobavezno". Vidjeti cemo kada dodju hladniji dani, mozda nesto i krenu!
Muz je i dalje doma, nista po pitanju posla nije napravio.Papirologiju i dalje ganja, a mi financijski
tonemo u dugovima,i sve ostalo skupa sa tim...
I tako da konstatiram, moglo bi biti i bolje.Valjda ce i to doci, treba se nadati.Mrzi me cinjenica da
smo u ovim godinama jos uvijek podstanari, i kako ja kazem bacamo lovu u vjetar.
Mrzi me cinjanica da smo duzni tamo di ne bi trebali biti, i ljuta jako zbog toga na svog supatnika.
Mrzi me i sto se ovako osjecam, jer nije dobro ni za koga, steti i psihicki i fizicki, a ne mogu da budem
ravnodusna na cijelu situaciju.
- 07:37 -
nedjelja, 19.04.2009.
Skoro godina dana...
Prosla je skoro godina dana od povratka iz Amerike, a ja se jos nekako nisam opustila,pustila korjenje.Sve imam osjecaj da nije jos sve gotovo.I nije zapravo, jer jos uvijek nismo uspjeli osigurati egzistenciju,tope se zalihe, a sve je tako nesigurno.
Nemam zelju, ni volju za povratkom, mada me moja draga prijateljica zove nazad, samo ova neizvjesnost ubija.
Bila sam krajem cetvrtog mjeseca na osam dana u NY, najvise zbog zelene karte, malo kupovala,vidila prijatelje,bila sama sa sobom, sto je najbitnije od svega., Za Uskrs smo bili u Slavoniji kod mojih, vidila sam svoje najdraze, koji
mi strasno fale, tako da bi se najradije vratila, jer je odnos sa njegovom familijom nezdrav, blago receno, a nemam
jos prijatelja, dobrih poznanika, sto meni jako fali, nista me tu ne veze...
Ovo ljeto ce mozda neke stvari da stavi na svoje mjesto, zivotni putokaz me usmjeri u kojem pravcu treba krenuti...
- 08:00 -
subota, 07.03.2009.
Kad ce Proljece!?
Ne mogu vise docekati sunce,kratke rukave, sad sam vec jako nestrpljiva.Posijala sam petunije, sada cekam
da niknu. To mi je u povjerenju prvo cvijece koje sam sama posijala, i sada cekam da vidim rezultat.
Trebam jos nekih ideja kako da malo dekoriram balkon, i dvoriste.Ako netko zna koje cvijece izgleda zgodno, bila bi mu zahvalna da mi da informaciju.Moram muza uhvatiti da me odveze do rasadnika, mozda i danas,tamo cu vjerovatno najbolje dobiti sliku sto, kako, i kada!
Inspiraciju mi daje susjed preko puta, koji ima osamdeset godina, vidim ga ovih dana kako ispred kuce uredjuje
cvijetnjak.Zena mu je mladja godinu dana, ali je vidim samo malo kad izidje na sunce u kucnoj haljini..., a on
stalno vani, ili pazi na unuka, koji je tri godine, i pravi je mali kemikaza,a on i potrci za njim, ili kao sto rekoh
uredjuje vrt,metucka..., vidi se da je naucio na rad. Cak mi se pohvalio kako je prije dvije godine sam uzidao
trijem ispred kuce.
Volim vidjeti kako su ljudi tih godina jos uvijek radno aktivni,sto znaci jos puni zivota.
Juce popodne smo isli kupiti sat nasem prvascicu.Naucila se na sat, a neki dan je dobila cetiri petice, sva sretna,
i ushicena je dosla kuci, pa smo rekli kako je sada vrijeme da joj ga kupimo.
Mladja je morala isto dobiti neku sitnicu, jer bi bilo ljubomore, a mali trogodisnjak jos nije u fazi a meni...?!
Mozete li mi samo reci kako nagovoriti tog trogodisnjaka da skine pelenu, jer jos uvijek to radi tu, samo ponekad kad ga je volja napravi u tutu!Curice su obadvije to napravile sa dvije godine i sedam mjseseci, a on ga evo vec dobro prosao tri, krajem dvanaestog mjeseca, i jos se nije spreman ostaviti pelena.Vjerovatno moram cekati da jos malo ugrije, i to je jedan od razloga zasto cekam kratke rukave!
- 07:54 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
nedjelja, 01.02.2009.
Tu sam,samo mi je zbrka u glavi!
Evo me punih osam mjeseci u Zadru,vratila se Ane iz Amerike!Volim da sam se vratila,makar financijska situacija nije jos rijesena, ali nostalgija je bila prejaka, sada sam svoj na svome!Bili smo sedam mjeseci kod svekrve,najveca pogreska koju smo ucinili dolaskom, i evo nas sada nesto malo vise od mjesec dana u iznajmljenoj kuci.Jedva cekam da malo zatopli, da ovu jutarnju kavicu pijuckam vani.Kuca kao kuca nije bas u najboljem stanju, ali zadovoljava uvjete civilizacije.Dnevni i kuhinja su dvije odvojene prostorije,pa moramo grijati na dva mjesta,kuhinju na struju,a dnevni boravak na drva.Sto je najvaznije,imamo okucnicu, zelenilo,drvece,moci cu posaditi cvijeca ako me volja,napokon sloboda.Katarina ide u skolu,prvi razred,skola nije daleko, sto je olaksavajuca okolnost.Polako hvatamo ritam!
- 07:53 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.01.2009.
Ponovo tu!
Nakon devet mjeseci ponovo sam na blogu. Pokusala sam se vratiti na stari blog, ali nisam uspjela aktivirati lozinku. Dosta toga je bilo u tom periodu,nesto od toga i napisem na ove stranice kad me krene inspiracija... Sada sam trenutno pod uticajem zenskih tegoba,pa me nije volja pisati, vec da popijem jutarnju kavicu, i malo ispravim ledja, jer se za malo vremena dizu moji malesni, a onda se nema vremena za hvatanje konaca u vlastitoj glavi! Ovo je bila samo proba.Pozdravljam samu sebe!
- 07:42 -
